☛ Sljedeći intervju je prenesen sa indijske stranice www.muktware.com. Stranica obrađuje teme iz svijeta otvorenog softvera i Linuxa. Izvorni tekst je objavljen pod Creative Commons attribution 3.0 licencom. Autor izvornog teksta je novinar Swapnil Bhartiy.
Upoznao sam i intervjuirao gotovo sve istaknute ljude slobodnog softvera i Linux svijeta. Linusa Torvaldsa sam prvi puta intervjuirao 2006. godine kada je Forbes objavio priču da Linux krši Microsoftove licence. Bio je to prilično dugačak intervju. Od tada sam se želio i osobno sastati s njim i LinuxCon mi se pokazao kao dobra prilika da to i učinim. Dobili smo pedesetminutni intervju sa Linusom.
Počeo sam pitajući ga da li je ikada bio u Indiji i potom očito pitanje koje se odnosi na doprinos koji dolazi iz softverske osovine svijeta.
Linus: Nikada nisam bio u Indiji. Doslovno, nisam nikad bio ni u Kini. Djelomično zbog toga što stvarno ne volim putovati, a put u Indiju znači dugo putovanje. Zapravo bih volio ići u Indiju, ali potpuno anonimno kao turist bez da tamo odradim ijednu konferenciju. Takvo putovanje mi ne smeta, ali ići na konferenciju obično za mene nema nikakvu pozitivnu stranu.
Swapnil: Indija je vodeći svjetski centar razvoja softvera. Velika je to država. Kakav doprinos Linuxu dolazi iz Indije?
Linus: Indija je u žalosnoj situaciji. Gledano na količinu obrazovanih ljudi mislim da je doprinos poprilično nizak u odnosu na to kakav bi mogao biti. Kulturološki trebalo bi to biti prilično jednostavno, jer ne bi smjelo biti jezičnih barijera. Ako ste obrazovani u Indiji znate Engleski čak i da vam to nije materinji jezik pa bi Indijicima trebalo biti lakše ući u neke od razgovora oko razvoja softvera. Nemojte me krivo shvatiti, ima developera, ali ne onoliko koliko sam očekivao. Ne znam u potpunosti zašto.
Ima popriličan broj stvarno entuzijastičnih lokalnih LUG-ova (Linux User Group) i čujem o njima, ali istovremeno ne poznajem Indiju. Ti je poznaješ puno bolje. Moj predosjećaj mi govori da ima puno pravih profesionalnih developera u Indiji koji razvoj softvera vide kao posao, a ne kao hobi. Takvu sliku sam dobio. Ne znam da li je prava. Ako to (razvoj softvera) vidiš kao posao, a ne kao hobi, cijela stvar oko otvorenog koda ti više nije prirodna.
Puno developera otvorenog koda počne raditi zato što im je to zabavno, a tek kasnije dobiju posao. Za njih je hobi došao prvi, a posao kasnije. Ako započnu razmišljati o programiranju kao o poslu i to dobro plaćenom poslu, otvoreni kod im onda nije toliko prirodan i malo je vjerojatno da će se u to uplesti. Pretpostavljam da se o tome radi.
Swapnil: Potpuno se slažem. U Indiji morate imati posao, srediti se, oženiti i imati djecu. Zato Indija nije poznata po početnicima. Imate bolju reputaciju ako radite za veliku kompaniju nego da vodite svoju malu firmu. I nema puno mijesta za hobiste. Kada sam počeo svoju karijeru pisca ljudi bi me pitali što radim. Ja bi rekao da pišem a oni bi odgovorili: “To je u redu, ali čime zarađuješ za život?”
Linus: Ja mislim da je Linux došao iz Finske zato jer Finska kulturološki jako otvorena prema hobijima. Hobiji su jako važni. Visoko obrazovanje se uzima zdravo za gotovo. Ne morate brinuti da li ćete dobiti posao jer je tamo razvijena socijalna infrastruktura. Proveo sam osam godina na sveučilištu samo se zabavljajući i radeći na Linuxu ne brinući se o poslu. Zato jer sam znao da kao softverski inžinjer mogu lako naći dobro plaćeni posao. Mislim da to nije tako u Indiji.
Swapnil: Da li znate od kuda dolaze vaši doprinositelji?
Linus: Ne, zapravo ne znam i uglavnom me to nije niti briga. Za mene su većina developera e-mail adrese. Ne viđam ih. Mislim, viđam ih na kernel summitu. Tu je otprilike 70-80 ljudi. I iskreno, znam otpriliko oko pola njih prilično dosta dobro. To je otprilike 40-50 ljudi s kojima sam radio toliko dugo da znam kako izgledaju, vjerojatno znam gdje žive, ali morate znati da svako izdanje kernela ima tisuću developera. Ja ne poznajem sve te ljude i nije me briga. Ponekad mogu pogoditi po imenu tvrtke na emailu, ali nije važno od kuda su, po meni tako i treba biti. Možeš razvijati Linux bez obzira na mjesto u kojem živiš.
Swapnil: Koji je vaš materinji jezik, Finski ili Švedski?
Linus: Švedski je moj materinji jezik. Odrastao sam pričajući Švedski u Finskoj. Taj jezik je tamo u manjini. Priča ga oko 5% Finaca. Najviše ga se priča uz obalu.
Išao sam u školu u kojoj se govori švedski. Išao sam u srednju školu i sveučilište u kojima se govori švedski. Većina mojih predmeta su bili na švedskom. Moja matematika je uglavnom bila na finskom, a računalstvo pola na finskom, a pola na engleskom jer je sva literatura bila na engleskom.
U Finskoj morate pričati finski. Kada idete u trgovinu i nešto radite 95% svih ljudi priča finski tako da sam naučio finski kao moj drugi jezik. Sada je to jezik kojim se najmanje služim.
Očito pričam i engleski. Kod kuće pričam švedski sa svojom djecom i ženom; oni mi obično odgovaraju na engleskom jer idu u školu gdje se priča engleski. Mogu se izvući sa finskim. Dobro ga govorim, ali ako pričam sa Fincem na finskom oni će primijetiti da mi to nije materinji jezik.
Swapnil: To je izazov koji ćemo mi imati. Moja žena je Amerikanka a ja sam iz Indije. Kući pričamo engleski, ona tek mora naučiti hindski. Koji će jezik pričati naša djeca – hindski ili engleski? Mislim da ćemo ih naučiti oba. Kako vi to uspijevate kod kuće?
Linus: Želim da moja djeca znaju švedski, ali na činjenicu da idu u školu u kojoj se priča engleski i da je njihov engleski bolji od švedskog nisam toliko zabrinut. Jako je teško naučiti vašu djecu jezik koji njihovi prijatelji ne pričaju. Oni jedino sa svojim roditeljima komuniciraju na drugom jeziku a razgovori s njihovim roditeljim nisu toliko važni kao razgovori sa njihovim prijateljima. Pogotovo kada postanu stariji, neki njihovi prijatelji im puno znače. Imam kćer tinejdžerku i ne zanima ju previše što njezini roditelji misle.
Swapnil: Koriste li vaša djeca Windowse kod kuće?
Linus: Ne, ne.
Swapnil: Ali jesu li prisiljeni koristiti Windowse u školi? (pitanje predložio Jan Wilderboer)
Linus: Zapravo školu nije previše briga. Mislim da oni [djeca] imaju i PC i Mac laptope. Škola ima laptope čak i za djecu koja nemaju svoje.
Naše najmlađe ima samo 10 godina. Ona ne još ne treba laptop u školi, ali stariji imaju svoje laptope koji rade na Linuxu. Škole brinu o određenim stvarima koje se trebaju napraviti na računalu. Kažu da seminar mora biti napisan na računalu i da ga isprintate ili da im date na USB sticku, ali oni su potpuno sretni sa Linuxom i pišu ih u OpenOfficu. Školu nije briga, moju djecu nije previše briga.
Swapnil: Trenutno ste poprilično aktivni na Google Plusu. Nikada niste bili toliko aktivni na Facebooku ili Twitteru. Zašto Google Plus? Postoji vaša Facebook stranica, ali imam osjećaj da je lažna.
Linus: To je zato jer provodim dosta vremena čitajući e-mailove. Prije otprilike godinu i pol sam za čitanje e-mailova počeo koristiti Gmail web sučelje jer mi je to jako olakšalo praćenje za vrijeme dok sam na putu. Nisam morao lokalno skidati e-mail. Jednostavno sam otišao na Gmail stranicu i jednostavno je sve radilo. Kada je Google Plus izišao već sam imao Gmail račun. Sada je Google Plus tamo integriran. Tako da kad čitam email vidim gore male brojeve koji kažu: “Imaš obavijesti na Google Plusu”. Google Plus mi odgovara bolje od Facebooka ili Twittera.
Nikada nisam imao Facebook račun.
Moram reći da čak i na Google Plusu objavim post možda svaki drugi tjedan. Ne postam puno o Linuxu jer mi to nije cilj. Moj posao na Linuxu obavljam preko e-maila. Tamo je kernel mailing lista gdje objavljujem obavijesti o Linux kernelu. Ponekad ih ipak spomenem na Google Plusu. Na Google Plusu najčešće objavljujem dnevnik ronjenja ili činjenicu da smo dobili novu mačku ili nešto glupo poput toga.
Swapnil: Da, vidio sam vaš post o mački na vašem laptopu i još sam pročitao o novom projektu Sub-surface (Ispod-površine). Što je to?
Linus: To je moj jedini pravi hobi izvan računala. Ne stignem se njime baviti ni približno koliko bi volio. Ako čitate Google plus mislite da ne radim ništa drugo zato što je to jedino tamo [smije se].
Sub-surface je zabavna aplikacija za dnevnik ronjenja. Kao što sam spomenuo na panel diskusiji ja zapravo ne programiram samo Linux kernel. Imati projekte izvan Linux kernela mi je uvijek bilo nekako interesantno, zato jer volim programiranje. Zato sam i počeo raditi Linux krenel, jer volim programiranje.
Nekada sam radio Git. Već par godina ne radim na njemu jer je Junio Hamano, koji ga održava stvarno dobar i ja mu ne trebam.
Nisam imao puno posla oko Linuxa zbog cijelog Kernel.org nereda. Dva tjedna nitko mi nije slao upite, pa sam se doslovno dosađivao. Htio sam nešto programirati i dnevnik ronjenja je bio jedan od projekata koje sam htio raditi jer nema dnevnika ronjenja za Linux.
Programiranje mi je jedini pravi hobi. Slučajno je to i posao kojim se bavim.
Swapnil: Što kažete o Androidu? Raspravlja se o tome da Android nije Linux. Koliko Linuxa je u Androidu i koji je status Googlea koji ga spaja sa glavnim kernelom?
Linus: Neki ljudi su stvarno nesretni zato što Google mijenja Linux za svoje potrebe i radi sve te dodatke za Android i misle da bi Google trebao više razgovarati s programerima originalnog Linux kernela. Meni zapravo nije važno. Tako se uvijek razvijao Linux kernel. Red Hat, Suse i IBM a i ostali rade to isto. Oni razvijaju za sebe, a mi pokupimo stvari koje su uspješne. To sada donekle radi i Google s Androidom.
Svaki puta kada nastane fork, a mislim da su forkovi dobra stvar, to znači da netko vidi razlog da napravi nešto drugačije od standardnog kernela. Ali, mnogi forkovi će propasti. Autori vide da se ne isplati razvijati stvari koje su na početku trebali i većina forkova umre. Neki forkovi su ipak uspješni. Google je sa Androidom vrlo uspješan.
Kad fork uspije mi svi onda promijenimo mišljenje i kažemo: “Hej vi ste bili u pravu, mi smo bili u krivu. Vi ste bili uspješni i radili ste kako treba”.
Pričajmo o tome kako spojiti dobre dijelove. To je smisao GPL-a. Ne morate se uvijek slagati kako se stvari trebaju raditi. Tada u stvari uvidite da je forkanje važno. Važno je da možete uzeti izvorni kod i izmjeniti ga kako vama odgovara. Ali isto tako je i važno da ostali koji nisu odradili svoj dio posla kako treba vide da ste vi bili u pravu i preuzmu vaš kod. Mislim da će se upravo to dogoditi i s Androidom jer je tako uspješan.
Swapnil: Amazon je poveo Android korak dalje. Što kažete na to?
Linus: Većina toga zapravo nije rad na kernelu. Ima puno posla, kao IceCream Sandwich i daljnja poboljšanja koje Google radi za Android. Android je distribucija, a kernel je samo mali dio toga. Mislim da je važan dio, ali je još uvijek zapravo dosta malen dio. Ja mislim da većina tih promjena neće pogoditi nas unutar Kernel projekta. Osim drivera. Hoću reći driveri su nešto čega kernel uvijek ima previše, ali to je hardver i to ne možemo promijeniti.
Swapnil: Amazon je isto veliki korisnik Linuxa – od servera, ponude usluga u Oblaku do Kindle čitača e-knjiga i sada Kindle Fire Android tableta. Kakvu igru s kernel zajednicom igra Amazon? Koliko oni doprinose?
Linus: Moram priznati da to niti ne znam. Ljudi s kojima komuniciram, vodeći kernel developeri, nitko od njih ne radi za Amazon. Barem koliko ja znam. Ne znam da li Amazon aktivno daje svoje promjene održavateljima. Ali to nije niti važno. Ja smatram (zapravo sumnjam, ali kad se kod nas tako kaže obično je u negativnom smislu) da oni zapravo koriste poprilično standardan Linux.
Očito imaju drivere za specifični hardver. To je na kraju prilično maleni detalj. Amazon je sa serverske strane veliki korisnik i tamo najviše i koristi Linux. Na primjer za održavanje server cloud infrastrukture. I to je OK. Mislim da bi tako stvari trebale funkcionirati. Kada imate ljude koji samo koriste sistem, oni nužno ne daju puno toga nazad jer ne trebaju raditi nikakve promjene. Koriste ga kako je i dizajniran da bi se koristio.
Swapnil: Greg bi možda imao nešto imao reći o tome. On je ukazao na Canonicalov doprinos razvoju Linux kernela.
Linus: Razlog zašto Greg nije volio Canonical je to što oni radili izmjene a nisu bili jako aktivni vraćanju tih izmjena natrag. Bar ne koliko je Greg to želio. Mislim da Greg više ne prigovara toliko Canonicalu.
Swapnil: Linux je ogroman projekt. Da li Vam se čini da je razvoj Linuxa kao otvorenog softvera bolji od klasičnog modela razvoja zatvorenog softvera? Kako vidite sebe u evoluciji od razvijatelja do voditelja projekta?
Linus: U tradicionalnom modelu tvrtke postoji vizija kamo će se ići. Ta vizija dolazi odozgo. Voditelj u takvoj tvrtci će reći: “Radimo ovo i imamo četiri mjeseca da to razvijemo”. Tako se to tradicionalno radi.
Linux tako ne funkcionira, niti ja tako ne funkcioniram. Ja se nazivam voditeljem, ali u stvari ja osobno upravljam s jako malo stvari. Možda bi bilo ispravnije reći da sam ja tehnički upravitelj jer ja ne vodim logistiku. Ne podržavam ljude u smislu u kojem bi klasični voditelj radio. Ne isplaćujem ljudima plaće, ne brinem se o tome da ljudi imaju svoje radno mjesto. Ne radim ništa takvog. Čak niti nemam viziju kamo treba ići jer osim mene tu postoje i stotine različitih tvrtki i individualaca koji imaju viziju kamo ići. Ono što ja radim kao tehnički vođa je da kažem: “OK. Taj smjer razvoja možda ima smisla tebi, ali nema šanse da to uradimo jer to nema smisla nikom drugom.” Tako da je jedan od mojih poslova reći ne. Moj posao je reći: “Ne mi to nećemo raditi. Ne možemo to raditi. Možda se tebi čini da je to dobro ali to ne možemo uklopiti jer je to svima ostalima kriva stvar.”
Ja niti ne trebam davati viziju. Umjesto toga ja se bavim integracijom ideja i donosim neke odluke. Nekad usmjeravam ljude. Umjesto da kažem: “ne” kažem: “Vidim što radiš ali ne mogu prihvatiti tvoj rad jer će to pokvariti posao ostalim ljudima. “Onda kažem: “Možda bi mogao riješiti taj problem ako pokušaš na ovaj način. Tako će to raditi i svima ostalima a ne samo tebi.” Eto, to je moj pravi posao. Mislim da je to puno lakše u sredini koja funkcionira po principima otvorenog softvera.
Ne kažem da u Linuxu ne postoji vizija. Postoji. Ali viziju nemaju samo oni na vrhu. Osim rada na kodiranju jako je važno da svi u projektu imaju i svoju viziju kako bi stvari trebale izgledati i kako bi se trebale razvijati. Mislim da je to podjednako važno.
To je jedan od razloga zbog kojih je Linux prilično balansiran projekt. Zato i možemo podržavati sve od mobilnih telefona do superkompjutera; to je nešto što ne može nitko osim nas. Windows podržava mobilne telefone i superračunala ali to ne radi iz iste softverske baze. Apple ima iOS za telefone i OS X koji se niti ne koristi na superračunalima. Linux možete raširiti na sve te uređaje. Jedan od razloga je to što se mi širimo u jako puno smjerova i pokušavamo ih sve integrirati. To je zato jer je Linux otvoreni softver. To ne bi mogli uraditi da ste u klasičnoj tvrtci. Da imate tvrtku koja troši vrijeme u natezanju između deset različitih grupa od kojih svaka želi raditi po svom, ta tvrtka ne bi funkcionirala. Ali u otvorenom softveru takve stvari funkcioniraju.
Swapnil: Danas Linux dominira svijetom. Svugdje je osim na desktop računalima. Kako to da se Linux toliko muči s desktopima?
Linus: Mislim da je jedan od razloga to što je tržište desktop računala jedno od najzahtjevnijih tržišta za ulazak. Najviše je to zbog tehničkih razloga. Desktop računala su različita od svega drugog na tržištu po tome da rade jako puno različitih stvari. Kada pogledate mobilni telefon ili tablet, ti uređaji se koriste za prilično limitirani broj stvari. Možete imati tisuće programa za njih, ali nećete ih priključivati na stotine različitih drugih uređaja. Mislim da to ne možete. Na desktop računalima stvari su sasvim različite. Morate podržavati svaki printer kojeg možete naći i kupiti u trgovini.
Kod tableta podržavate samo jedan jedini printer i kažete ljudima koji su potrošili deset milijuna dolara na svoje tablete da kupe baš taj printer jer je on podržan i radi.
Koristim printere kao pojednostavljeni primjer ali bit je u tome da su desktop računala sasvim različito tržište u kojem morate podržavati sve te lude ljude koji rade te čudne stvari na sveučilištima. Oni možda rade neko istraživanje koje nitko drugi ne radi i oni koriste desktop računala kao moćne radne stanice.
Onda imate “mamu i tatu”. To su ljudi koji nemaju pojma o ničemu što se tiče računala. Oni će otići u bilo koju trgovinu i kupiti hardver ili softver da bi mogli raditi svoje poslove.
Tako da je teško podržavati desktop računala jer se radi o području u kojem jedan te isti komad hardvera i isti operativni sustav moraju podržavati jako puno stvari.
Druga stvar je u tome što se radi o području u kojem imate jako puno korisnika koji niti ne žele koristiti računala. Mnoga se desktop računala koriste na poslu. Ljudi ih koriste jer im olakšavaju posao ali ti isti ljudi nisu zainteresirani za samo računalo. Nisu kao ja. Ja volim koristiti računalo zato jer se radi o velikoj igračci s kojom mogu raditi različite stvari. Oni koriste računalo jer pomoću njega mogu obaviti svoj posao. Takva osoba će teško reći: “O, baš bi htio isprobati drugačiji operativni sustav od ovog na koji sam se već navikao.” Navika je jako velika stvar na tržištu desktop računala.
Još jedan od primjera za specifičnost desktopa je da ljudi žele na njima koristiti mutimediju. Tu onda dobivate cijelu kaos s DRM-om i cijelu religiju oko toga što dodatno otežava ulazak na to tržište. Ponovno i kod multimedije način korištenja varira tako da i to postaje problem.
Dobra vijest je da se desktop tržište smanjuje. Ranije je jako puno ljudi koristilo desktop računala. To se sada mijenja. Danas mnogi ljudi svoj posao obavljaju u internetskom pregledniku. Možda ti ljudi ne mogu koristiti tablet jer im treba tipkovnica. Ali divlje i promjenjivo tržište desktopa za obične ljude polako nestaje. U određenoj mjeri. Ne u potpunosti. Ali već se smanjilo u mjeri da su neki ljudi savršeno sretni s internetskim preglednikom i par osnovnih alata. Google je krenuo na to tržište sa svojim ChromeBookom. Ne znam da li će u tome uspjeti. Ne znam da li je tržište došlo do te točke razvoja.
Swapnil: (Pokazujem video u kojem moja supruga koristi ChromeBook i u kojem ona kaže da je zadovoljna i da je internetski preglednik sve što joj treba.)
Linus: Znači u određenom broju slučajeva to funkcionira. Radi se u osnovi o tabletu s tipkovnicom. Za neke ljude je to dovoljno. Postoji i prednost u tome da se uređaj koristi samo za jednu stvar. Hardver na njemu mora biti toliko jeftin da ga gotovo možete odbaciti kada zatrebate uređaj za neki drugi posao. Sada na primjer imate mobilni telefon, imate tablet i Chromebook. Prije to niste mogli imati i imali ste jedan uređaj koji je bio tako velika investicija da je morao obavljati sve. Stvari su se promijenile. Tako da tradicionalno desktop računalo – stroj koji radi sve postaje sve manje važno. Nama to olakšava posao jer je jako teško podržavati tradicionalni desktop koji sve obavlja.
Swapnil: Microsoft nastavlja napadati Linux, a sada su počeli napadati i Android. Što kažete na te napade?
Linus: Mislim da u tome postaju sve bolji. Patentni sustav je jednostavno pokvaren i ne bih toliko krivio Microsoft koliko sam sustav. Da, Microsoft iskorištava činjenicu da je sustav pokvaren. To je tužno i obeshrabrujuće, ali na svu sreću nisam osobno zahvaćen u to.
Mislim da to sve pokazuje da se Microsoft mijenja i da gubi snagu koju je ranije imao. Ranije su oni mrzili sudove jer su uglavnom njih tužili zbog kopiranja i povrede patenata. Bili su dosta na sudu i sudovi su ima bili toliki problem da su što prije željeli postati dominantni i natjerati proizvođače hardvera da rade ono što Microsoft želi. To se sada promijenilo.
Ako usporedite Microsoftovu dominaciju prije deset godina i Microsoftovu dominaciju sada mislim da je sada razlog zbog kojeg idu na sud to što gube svoju snagu i traže druge načine da natjeraju ostale da rade ono što žele.
Osobno, mislim da je odlazak na sud znak da vam posao propada. Ne kažem da Microsoft propada, to je samo jedan od znakova da se to možda događa. Ali mislim da se u ovom slučaju njihova legalna strategija promijenila jer su izgubili dosta snage i sada se pokušavaju igrati sa sustavom i ostati na vrhu.
Da sam ja Microsoft i da vidim Android na telefonima i Apple na telefonima i računalima bio bi vrlo, vrlo nervozan. Kladim se da jesu. Nitko ih ne voli.
Swapnil: Steve Jobs je nedavno preminuo. Da li ste ga ikada sreli?
Linus: Da, sreo sam ga. Sreo sam se s njim kada sam se preselio u SAD. To je bilo doba kada je OS X još bio novost.
Swapnil: Da li vas je pitao da mu se pridružite i prestanete prodavati zašećerenu vodicu i promijenite svijet?
Linus: U osnovi. Tada je s njim bio i jedan od voditelja tehničke službe Avie Tevian. Oni su mi rekli: “Hej, OS X je budućnost Unixa! Dođi i radi na njemu.” Ja sam rekao: “Da li želite koristiti Linux kernel?” Oni su tada rekli: “Ne, ne. Voljeli bi da radiš na BSD-u.” Ja sam rekao: “Svašta!”
Sviđaju mi se mnoge stvari koje radi Apple. Za druge stvari koje oni rade mislim da su lošije od svega što je Microsoft ikada radio. Njihova kontrola medija i njihov sustav podrške korisnicima je jako zabrinjavajuć. Ali mislim da su uspješni zbog dobrog razloga.
Swapnil: Koliko je Appleov uspjeh u stvari posljedica željezne stege Stevea Jobsa? Da li je to u Appleovom DNA-u ili je to sve pokretao Steve? Da li će se išta promijeniti u Appleu sada kada je Steve preminuo?
Linus: Stvarno ne znam. U stvari sam mislio da se Apple gasi. Nisam bio jedini koji tako misli. Steve Jobs je bio veliki pokretač njihovog uspjeha. Apple je imao osobu koju su svi unutar tvrtke jako poštovali i koja je imala snažnu ideju kamo ići i koja je bila sposobna pogurati stvari i napraviti promjene kada su stvarno bile potrebne.
U kakvoj je situaciji Apple sada stvarno ne znam. Što se tiče pozicije ne tržištu stvarno im je dobro i možda više ne trebaju Stevea. Uspjeli su s iPhoneom i iPadom. S vremenom će ipak iPhone izgubiti na važnosti. I sada ako pogledate najtraženije telefone, mnoge od njih pokreće Android. Ne bih još htio pokopati Apple. Ali da li stvarno trebaju Jobsa ne bih znao.
Nije važno tko obavlja posao. Važno je da iziđete u javnost i važno je da donosite dobre strateške odluke. Mislim da nije toliko iznimno važno imati dobrog vođu. A to kažem baš iz pozicije nekog tko vodi veliki posao.
Mislim da se posao predsjednika uprave prenaglašava. Najčešće se radi o istaknutom predstavniku tvrtke i ništa više. Za uspjeh tvrtke je važnije da li ta tvrtka može ostvariti ono što planira. Mislim da je Steve Jobs bio jedan od onih koji su stvarno mogli napraviti dosta i da su odluke koje je donio za svoju tvrtku bile jako važne. Ali isto tako sam siguran da je uzeo zaslugu za stvari koje je uradio. Znamo da je bio dobar u uzimanju zasluga.
Swapnil: Što mislite o Microsoftovom Secure Bootu?
Linus: Mislim da Secure Boot ima smisla. Mislim da bi trebali koristiti module za odjavu. Mislim da bi trebali koristiti i kriptografiju da bi dobili veću sigurnost. Međutim u open source zajednici je sve to tako nepopularno da nitko nije radio na tome.
Istina je da se Secure Boot može iskoristiti za strašno loše stvari ali ne možemo to koristiti kao argument protiv njega. To je naivno i nije u potpunosti ispravno. Jer ako to napravite kako treba onda ste dobili jako dobru stvar. Volio bih kada bi moje računalo imalo opciju da ne podiže kernel ili boot loader koji nije zaštićen potpisom.
Naravno volio bi kada bi ju mogao isključiti ako želim podići drugi operativni sustav. Ali samo ako bi to mogao uraditi isključivo ispred računala. Mislim da će tako i biti podešena većina računala.
Problem je u tome što sve možete podesiti da korisnik nema mogućnost biranja i to izgleda strašno. Ali to ne znači da ova tehnologija nije jako koristan i moćan alat.
Znači, ne slažem se s nekim ljudima jer smatram da su DRM i digitalni potpisi dobra stvar koja se može zloupotrijebiti. Postoje ljudi u Open Source zajednici koji misle da je tehnologija a priori loša jer se može zloupotrijebiti. Oni gledaju na taj problem iz druge perspektive. Razumijem zašto to rade, ali odbijam biti pesimist i reći da je nešto loše ako se može iskoristiti i za loše stvari.
Možda nemam pravo. Možda će se Secure Boot koristiti za grozne stvari. Ljudi će mi reći da sam ih trebao slušati.
Klasičan primjer je Tivo. Oni su pokušali uraditi isto. Nisu uspjeli. Nisu uspjeli zaključati svoj proizvod dovoljno dobro ali su se potrudili da je jako teško promijeniti bilo što na uređaju.
Ja kažem da želim natrag samo izvorni kod i da ne želim imati kontrolu nad hardverom koji netko prodaje. To je bit GPL-a. Morate moći promijeniti kernel i napraviti poboljšanja na svom uređaju i to ste mogli (iako jako teško) uraditi i na Tivou. Ali niste mogli promijeniti hardver i zbog toga je po FSF-u Tivo ispao zli stroj. Ono što želim reći je da oni prodaju hardver a ne softver. Ne možete baš tako promijeniti dio uređaja. To je dovelo do korijenskih neslaganja i do razvoja GPL-a v3. Naše neslaganje je toliko veliko da ja neću nikada koristiti GPL 3 jer je njega FSF napisala izričito da zaustavi gornji primjer za kojeg ja smatram da je u redu. Ljudi mogu koristiti Linux na koji god način žele. Ako to znači da ga ne možete promijeniti na nekom stroju i to je u redu. Ekstreman primjer toga bi bio da ga stavite na ROM. Na taj način ga je nemoguće promijeniti. Nemam ništa protiv toga. FSF kaže da je u redu ako ga nitko ne može promijeniti, ali ako ga netko može promijeniti onda ga moraju svi moći promijeniti. Meni to nema smisla i mislim da su neki od tih ljudi ludi.
FSF se toliko trudi da svi GPL projekti pređu na GPL v3 da sam se nekada nakon razgovora s njima osjećao prljavo. Činilo mi se kao da ti ljudi prodaju drogu.
Odabir licence je jako važan i svet i iako ja osobno mislim da su promjene u trećoj verziji loše, ako netko drugi koristi v3 to je njihova stvar.
Poštujem njihovu odluku, nemam ništa protiv toga, ali ja osobno imam drugačije mišljenje kako bi stvari trebalo raditi. Mislim da je licenca glupa, ali neka nje tu sa nama.
Swapnil: Što mislite o razmiricama oko patenata?
Linus: Mislim da je to postalo jako neugodna stvar. Sve stoji na suludim temeljima. Pobjednik odnosi sve. Nema sredine; ili gubiš ili dobivaš. Iz pravne perspektive to su jako gadne stvari.
Podnio sam zahtjev za tri patenta dok sam radio zaTransmeatu. Patenti se odnose na hardver i jako sam zadovoljan što ih imam. To je bilo zanimljivo iskustvo. Ne kažem da se radi o prekrasnim patentima. Zanimljivo je vidjeti taj ludi jezik kojim se u patentima služe. To je razlog zašto morate imati odvjetnika koji se bavi patentima jer jezik nema smisla. U Americi je to Engleski jezik, ali to nema veze s Engleskim. Kao da koristite Engleske riječi koje imaju sasvim drugo značenje. Postoji hrpa pravila što pojedine stvari znače kada radite prijavu patenta. Kao što sam rekao to je jako zanimljivo iskustvo i nisam nesretan zbog toga. Nije toliko strašno.
Mislim da patenti imaju više smisla u nekim drugim područjima nego u našem. Softverski patenti? Ne. Oni nemaju smisla.
Razmirice oko kršenja autorskog prava mogu isto tako biti jako ružne. Uglavnom završavaju tako da pobjednik uzima sve iako tu stvari mogu biti sive a ne strogo crno-bijele. Ljudi rade slične stvari zato jer to nekad ima smisla. Programerski kod može biti razvijen potpuno neovisno i različito a da rezultat izgleda slično. Tako da čak i kod autorskih prava koja su daleko bolja stvar nego patenti stvari mogu postati gadne.
SCO je klasičan primjer. Oni su pokušali koristiti autorska prava koja su ispala u potpunosti lažna i sve je to prešlo u pravnu bitku. Na kraju su gadno izgubili. Ono što je posebno iritantno jer sam kao čovjek iznutra znao da su njihove tvrdnje u potpunosti krive je da im je trebalo deset godina da izgube. Deset godina! Ne znam koliko su milijuna dolara IBM i Novell potrošili u borbi s potpuno izmišljenim smećem, vodeći pravne bitke koje nisu imale smisla. Doslovno bez ikakvog smisla. Na kraju je ispalo da oni nisu niti posjedovali autorska prava koja su svojatali, nevezano uz to da ta autorska prava nisu niti bila ispravna. Bože koji kaos!
Znači, pravni sustav i visoka tehnologija nisu dobra kombinacija. U SAD-u imamo porotu dok je u Finskoj sustav sličan Njemačkom gdje postoje profesionalci koji se bave pravom a ne porota.
Swapnil: Koje je vaše mišljenje o razmirici između Oraclea i Googlea oko Androida?
Linus: Ne znam o tome mnogo. To je još jedan primjer procesa koji nije baš presjajan. Izgleda da se radi o potpunom promašaju i to je donekle neugodno. Jedan od strategija odbrane koju Google koristi je da je Jonathan Schwartz u svom blogu rekao da je jako sretan što Google koristi njihovu tehnologiju. Činjenica da ta ista tvrtka nakon što je prodana drugom vlasniku tuži Google kaže da se nešto krivo tu događa. Ne znam sve detalja. Nije da me baš zanima Java. To je užasan jezik.
Tekst preveli: Marino Žic i B. S.