Linus Torvalds je nevjerojatan čovjek, ne samo zato što se radi o tehničkom geniju koji je napisao Linux, nego i zato što se radi o čovjeku koji može inspirirati i voditi nevjerojatan tim ljudi koji posvećuju svoje slobodno vrijeme da bi radili na operacijskom sustavu i doveli ga do zrelosti. Poslali smo Richarda Morrisa da intervjuira Linusa i dozna više …
Linus Torvalds je imao samo 21 godinu kada je počeo mijenjati svijet pisanjem Linuxa. Danas, 17 godina kasnije, Linux pogoni sve; od superkompjutera do mobilnih telefona. U stvari, zapitajte se: ” Da Linux ne postoji, da li bi bilo Googlea, Facebooka, PHP-a, Apachea, ili MySQL-a?”
Linus je sin novinara Anne i Nilsa Torvaldsa. Od rane dobi su ga privlačili kompjuteri. Pohađao je Helsinško sveučilište od 1988. Studirao je Kompjuterske znanosti. 1991. je kupio PC. Kako su kompjuteri na sveučilištu bili zasnovani na Unixu kupio si je Andrew Tanenbaumov Minix operativni sustav.
Nije bio zadovoljan s njim, pa je počeo pisati svoj Unix klon od početka, nesvjestan veličinom zadatka …
Nakon nekoliko mjeseci rada, u svojoj spavaćoj sobi u majčinom stanu najavio je na MINIX newsgrupi comp.os.minix …
“Radim (besplatan) operativni sustav (samo hobi, neće to biti nešto veliko i profesionalno kao GNU) za 386 ( 486 ) AT klonove. To se kuha od travnja i sada se čini da je spremno.”
Torvalds ga je nazvao Linux (skraćeno od Linusov Minix). Uzeo je pauzu sa studija da bi se u potpunosti posvetio ovom projektu. Krajem listopada je najavio: ” Konačno je došao u stadij kada je čak i upotrebljiv” Izdao je Linux pod GPL (GNU general public licence) Uskoro je projekt postao fokus najvećeg zajedničkog open source projekta koji je ikada pokrenut, uključio je i geek superzvjezde Fred van Kempena i Alana Coxa. Linus je predvodio rad na projektu, ne samo svojom tehničkom briljantnošću, nego i svojim angažmanom i predivnom osobnošću.
Linus je proveo deset godina na Sveučilištu u Helsinkiju kao student, istraživač i instruktor. Njegov Magistarski rad se zvao ” Linux; Prijenosni operativni sustav “. Od 1997 do 1999 sudjelovao je u 86openu, pomažući da se izabere standardni binarni format za Linux i Unix.
Nakon posjeta Transmeta Corporation krajem 1996, prihvatio je posao u kalifornijskoj kompaniji, gdje je i radio od veljače 1997. do lipnja 2000. Tada se premjestio na Opern Source Development Labs, koji je nakon toga spojio sa Free Standards Group i postao Linux Foundation. Tu radi i danas. Nastavlja rad na Linux kernelu, stvarajući kod pod GNU GP licencom.
Za razliku od mnogih Open source legendi, on vodi povučen život i uglavnom odbija komentirati software. Na svu sreću odlučio je popustiti svoja pravila i popričati sa nama:
RM: U vašoj poznatoj debati sa Tanenbaumom o mikro, nasuprot monolitnim LT kernelima vi kažete: Sa teoretskog ( i estetskog ) gledišta mikrokerneli su bolji”. Da li možete predvidjeti dan kada će teorija odgovarati praksi i kada će Linux kernel postati zastario ?
LT: Ne mogu zamisliti da će Linux kernel postati zastario. Sve drugo bi bilo tužno, pogledate li šire na to. Kako sam radio na OS-u kroz proteklih 17 godina, ne čini mi se da će mikrokerneli sami po sebi učiniti da se to dogodi.
Drugim riječima – zbog toga što sam radio na tradicionalnim kernelima tako dugo, uvjeren sam da se oni rade na taj način tradicionalno zbog istog razloga zbog kojeg su kotači okrugli – To je jednostavno pravi način da se to uradi. Kotači su okrugli zato što je to praktično i zato što se bolje vrte na taj način. Zato nećete rascijepiti monolitni kernel u puno manjih komada. U kernelu, u osnovi trebate znati što svi djelovi rade da bi donijeli globalne odluke i zato je teško previše ga rascijepiti.
Ali, ono što može promjeniti najbolji način kako se stvari rade su jednostavne promjene hardwarea, ili promjene koje rade korisnici u interakciji sa kompjuterom. I dok god ne vidim velike promjene, Linux neće zastarjeti, bar ne u bližoj budućnosti. Software i hardware imaju nevjerojatnu inerciju, i način na koji se stvari rade će ostati desetljećima. Zato i nisam previše zabrinut.
RM: Mnogi veliki projekti, popu Apachea, PHP-a ne koriste GPL. Da li vam se čini da to oštećuje zajednicu free softwarea, ili vam se čini da heterogenost open sorcea dozvoljava više ljudi da doprinesu?
LT: Mislim da je heterogenost dobra. Ljudi se ne slažu oko svojih ciljeva i motivacije i ne bi ni trebali. Nema stvarnog razloga zašto bi se svi morali složiti sa jednom licencom. Ne samo da je nerazumno očekivati da se ljudi slože oko svega, nego i različiti pothvati možda imaju dobar razlog zašto se stvari rade drugačije. Na primjer, ja očito vjerujem da je GPL ( verzija v2 posebno ) odličan način za zajednički rad. Dopuštate svima da dijele kod, ali ste sigurni da netko drugi neće iskoristiti rad drugih ljudi. “Plaćate” za izvorni kod na taj način da ga vraćate natrag.
Ja ga zovem ” tit-for-tat ( ovo-za-ono)” model i on funkcionira, ne sam na polju softwarea, već i u ekonomiji i teoriji igre.
Ali činjenica da ja volim projekt u koji sam uključen, ne znači da drugi moraju imati druge cijeve. Na primjer, ako ste službeno tijelo i hoćete koristiti open source kao način distribucije referentnog modela, možda vama neće biti zanimljiv “tit-for-tat” dio, nego ćete jednostavno raširiti referentni kod koliko je god šire moguće, tako da ljudi dobiju određenu osnovu, ali isto želite i povrat reference u bazu kodova. Zato, ćete možda htjeti Apache ili BSD licencu.
Znači, čak i sa čisto racionalnog gledništa ima smisla postojanje različitih licenci. I ne, ne tvrdim da su programeri uvijek racionalni. Puno je ega uključeno i puno osobnih dosjetki, što bi možda moglo objasniti zašto ima toliko puno licenci za isprobavanje.
Ali, izbor je dobra stvar! I ne postoji toliko zbrke, zato što postoji samo šačica popularnih zajedničkih licenci.
RM: Nedavno smo intervjuirali Dr.Richarda Hippa sa SQLite fame što misli o svojoj odluci da ukloni sve restrikcije na korištenje svojeg koda i postavi ga u poublic-domain? Zašto ne biste i vi isto uradili sa Linuxom. Zar ne bi tek onda kod bio stvarno slobodan?
LT: Ta riječ ” slobodan” je riječ koju izbjegavam koristiti, zato što znači toliko različitih stvari. I ne, ne mislim na samo trivijalnu razliku između ” besplatan” i ” slobodan”. Ljudi imaju puno različitih ideja što i tko bi trebao biti slobodan!
To je jedan od razloga zašto koristim ” Open Source” i razlog zašto se sukobljavam sa FSF-om ( Free Software Foundation). Oni jako koriste izraz ” slobodan”, a koriste ga samo na jedan način.
Što je to ” sloboda” za vas? Da li je to anarhija, sloboda da učinite što god hoćete? Ako je tako, BSD licenca je sigurno više od GPL . Ili se radi o ostalim načinima definicije što sloboda znači? Često i jako emocionalnim. Ne zanima me diskusija o tome. Ja to nazivam ” mentalna masturbacija” kada se upustite u intelektualnu diskusiju koja nema smisla. Zato, kad hoću objasniti svoj izbor licenci, koristim izraz Open Source i pokušavam objasniti zašto je moj izbor GPLv2 ne u smislu slobode, nego u smislu toga što hoću da ljudi mogu popraviti izvorni kod. Obeshrabrujem skrivanje i kontrolu izvornog koda copyright licencom. Svatko može izgraditi svoj rad na temelju rada drugog, i u osnovi ohrabrujem model gdje će ljudi završiti tako da rade zajedno.
Nemojte me krivo shvatiti. Ne kažem da se svi moramo okupiti oko logorske vatre i pjevati zajedno. To je u stvari model u kojem je svatko prepušten samom sebi. Ljudi se ohrabruju da rade na stvarima za koje misle su im potrebne. Ali GPLv2 je tu da bi držala stvari daleko od anarhije. Ne blokira se natjecanje između ljudi koji rade na suprotim krajevima, već se blokiraju ljudi koji su protudruštveni i pokušavaju naškoditi drugima.
Ljudi trebaju socijalna pravila. Isto vrijedi i za projekte. Trebate neka pravila koja se moraju provoditi, tako da ljudi znaju na početku u što se upuštaju. I ja ne kažem da je BSD licenca loša, ili da je stavljanje nečega u poublic-domain ( što je u stvati još više slobodno za sve ) loše. Ako je to ono što je Hipp htio za svoj kod , onda je to dobar izbor. Mislim da je anarhija više ” slobodna” od toga da se imaju pravila, ali je isto tako i manje produktvna i mislim da će bar neki progameri biti manje zainteresirani u projekt, baš zbog toga što ne vide pravila koja bi štitila projekt na kojem rade.
Ne vole svi GPL, ali puno ljudi ga voli baš zbog toga jer ima određenu zaštitu. Da li je to zaštita koju biste vi htjeli? To je vaš osobni izbor prije nego što se priklonite projektu koji koristi tu licencu. Naravno, možete pogledati unatrag nakon svega i reći da li je to doprinijelo produktivnosti i uspjehu projekta.
RM: Da li vi mislite da je patent na software dobra ideja?
LT: Hah – definitivno nije. To je katastrofa. Cijeli smisao ( i originalna ideja) iza patenta u USA, je da se potakne inovativnost. Ako pogledate u stanje patenata u SAD-u danas to nije tako. Sigurno, bar u softwareu ali i u mnogim drugim područjima.
Sasvim suprotno – patenti se jako korste da bi se zaustavilo natjecanje, koje je sigurno najsnažniji način da se potakne inovativnost. Bilo tko tko zastupa patente, u stvari se bori protiv otvorenog tržišta i natjecanja, ali oni to nikada neće tako predstaviti.
Zato, sama osnovna zamisao patenata se sigurno ne provodi danas, što bi vam trebalo nešto reći. I to je vjerojatno istina u bilo kojem području.
Ali, razlog zbog kojeg su patenti pogotovo loši za software, zbog toga što software nije jedan izum kojim vi možete pokazati novu ideju. Čak štoviše. Sav relevantan software je jako kompleksan set jako detaljnih pravila, i ima milijune malih i gotovo trivijalnih ideja, a ne samo jednu čistu ideju koju bi trebalo patentirati. Vrijednost softwarea nije u bilo kojoj od tih malih ideja, nego u programu u cijelosti. Jako je zanimljivo što ljudi patentiraju ideje. Ne radi se o predmetu, to je samo način na koji se mogu raditi stvari koje hoćete patentirati. To je tužno. Patenti su izgubili svoju vrijednost. Ako su je ikada i imali.
RM: Što mislite o Microsoftovim naporima da postanu dio open source zajednice? Da li mislite da su iskreni u tim nastojanjima , ili da se radi o na neki način “zagrli-proširi-uništi” pristupu?
LT: Nemam načina da prosudim o tome. Osobno, mislim da dio Microsofta sigurno misli iskreno, ali i da dio sigurno ne misli. Radi se o jako velikoj i napuhanoj kompaniji i kada jedna ruka kaže da želi sudjelovati u open source zajednici, sumnjam da druga ruka zna, ili da ju je briga za to.
RM:Kada bi vam Microsoft predložio da radite u njihovom Open Source laboratoriju da li bi ste razmislili o tome?
LT: Nisam čovjek koji mrzi Microsoft, zato neću reći: ” Ne! Nikada! Rađe ću pasti na svoj mač, prije nego što se prepustim Mračnoj strani!” Ali, ne čini mi se jako vjerojatno da bi mi MS ikada predložio nešto što bi meni bilo relevantno. Novci? Hej, oni ih imaju, a ja ih volim, ali, očito je da ih ne cijenim iznad svega drugog. A, nije jako vjerojatno da će mi ponuditi nešto što bi meni bilo od stvarne vrijednosti.
RM: Koji dio operativnog sustava je najteži za napisati?
LT: To je zanimljivo pitanje, ali moj odgovor je da to nikad nije jedan određeni dio.
Svi ti detalji mogu biti komplicirani, ali najteže je napraviti da to svi dijelovi rade zajedno. U usporedbi s tim, svaki detalj koji biste željeli istaknuti može biti tehnički izazovan, ali nije ono što bi obeshrabrilo ljude. Na primjer, jedno područje na kojem sam se stvarno mučio ( i koje još stvara probleme, čak i sada kada je dosta poboljšano)je power management i cijela suspend/resume stvar koju ljudi imaju na laptopima.
I nije to tako teško, zato što je jedan detalj jako neukrotiv, nego zato što to dira svaki podsistem u cijelom kernelu i to je ono što je stvarno učinilo stvar tako izazovnom.
RM: Koju distribuciju Linuxa koristite?
LT: Koristio sam razne distribucije kroz godine. Trenutno koristim Fedoru 9 na najvećem broju svojih kompjutera, što sve polazi iz činjenice da je Fedora imala jako dobru podršku za PowerPC u danima kada sam ga koristio, tako da sam se navikao na nju. Ali, nije me jako briga koju distribuciju koristitim dok god je lagana za instalaciju i za držanje up-to-date. Meni je važan kernel i još par programa, a set programa koje ja koristim je u stvari dosta malen.
A što se tiče distribucija, lakoća instalacije je jedna od stvari na koju najviše gledam. Ja sam tehnička osoba, ali imam vrlo specifična interesna područja. Ne želim se boriti sa ostalim. Zato, jedine distribucije koje izbjegavam su one koje su poznate da su previše tehničke, kao one koje vas ohrabruju da kompilirate svoje programe i sl.
Naravno da to znam uraditi, ali to ubija cijeli smisao distribucije za mene. Zato volim one za koje se zna da su lake za korištenje. Nikada nisam koristio čisti Debian, na primjer, ali volim Ubuntu. Da, znam da je navodno sada Debian lakši za korištenje i instalaciju, ali prije sigurno nije tako bilo, tako da nikada nisam imao razloga da ga koristim.
RM: Da li vam se čini da proizvodi poput Open Officea mogu postati prihvaćeni na način da postanu klonovi komercijalnih proizvoda, ili mislite da trebaju razvijati inovacije da bi postali prihvaćeni?
LT: Inovacija je nepristojna riječ u industriji. Nikad se ne bi smjela koristiti u pristojnoj kompaniji. Tomas Edison je rekao: ” 1% inspiracija, 99% perspiracija (znojenje)” To je bila istina prije stotinu godina. Danas je: “0,01% inspiracija, 99,9% perspiracija”i inspiracija je najlakši dio. Kao voditelju projekta nikada mi nije bio problem naći ljude sa ludim idejama.
Problem je naći ljude koji ih mogu izvršiti. Drugim riječima “inovacija” je previše puta prodavana. I vraški sigurno se ne bi trebala koristiti za produkte poput MS Officea i Open Officea.
Zato, ne, ne mislim da ljudi trebaju toliko puno inovaciju. Radije bi da ljudi prodaju svoje proizvode na dobrom starom “kvalitetan proizvod”.
I da, mislim da Open Office može biti konkurentan. Software je okrutno područje, proizvođač koji je mnogo godina u tom području ima PR i gleda ga se kao inovatora, ali čak i više od toga , on jednostavno ima više godina iskustva.
I za razliku od inovacija, godine iskustva sigurno znače nešto na tržištu.
Naravno, dosta često, godine iskustva znače i godine za napuhavanje, zato nakon neke točke postaje manje koristan nego je prije bio. Mislim da je to ono što sada vidimo u MS Officeu, nasuprot Open Officeu – prednost godina koje ima MS nije više dovoljan nad teretom napuhavanja i samozadovoljnosti.
RM: Da li mislite da će se godina desktopa ikada dogoditi? Što treba zajednici da to ostvari?
LT: Mislim da ne postoji “godina”.Ono što se događa je da se upotreba širi. Svake godine. Mislim da to nije zbog kernela samog za sebe. Da, trebate kernel na desktopu, ali ono što je važno na desktopu jesu stvari poput Open officea i Firefoca, kao i razvoj Gnomea i KDE-a.
RM: Da li je GPL religijsko pitanje za vas, ili ste ga izabrali u hiru?
LT: Niti jedno, u stvari. Nije religijsko pitanje – pogledajte moje objašnjenje kako ja izbjegavam pojam slobode jer je tako besmislen argument, ali sigurno nije stvar hira. GPLv2, nakon dva desetljeća je i dalje moj izbor. Naravno, ne mogu reći da sam jako premišljao ili jako planirao. GPLv2 nije bila moja prva licenca. Započeo sam Linux sa strožom licencom koja je tražila da vratite izvorni kod i u kojoj ga niste mogli prodati.
Činjenica da sam završio sa GPLv2 je posljedica više sretnih okolnosti i posljedica toga ” što je bila tu”, ali nije se radilo o hiru u smislu da nisam znao u što se upuštam.
Puno drugih stvari su bile više od hira. Mislim da sam uradio dosta dobar i informirani posao kada sam birao licencu, ali mnogi moji raniji izbori nisu bili jako informirani. Nikada nisam mislio da će Linux postati tako velik – čak niti u mojim najluđim snovima.
Cijela stvar oko toga da počnem pistati svoj vlastiti operativni sustav je sigurno bila hir.
RM: John Maddog Hall je rekao da ima još 5,2 milijarde ljudi koji moraju izabrati operativni sustav. Stvar je samo doći do njih prije Billa ili Stevea. Kako vam to ide? Da li su Indija i Kina izabrale svoj OS. Da li sveučilišta na BRIC-u (Brazil, Rusija, Indija, Kina ) vide korist .Net-a u odnosu na Mono?
LT: Mislim da open source ima veliku ulogu na mnogim mjestima, ne samo zbog cijene ( Cijena kopiranja softwarea je u osnovi nula, tako da Windows može sigurno uraditi jeftine kopije za svijet u razvoju ), nego i zbog toga što može poslužiti za izgradnju njihove vlastite infrastrukture i softwarea.
To je prednost Open sourcea. Ne kupujete “crnu kutiju”, nego kupujete cijelu infrastrukturu koju možete proučavati i stvarno učiniti svojom.
I mislim da se to počinje događati na nekim mjestima. Posebno na nekim mjestima u Južnoj Americi, vjerojatno iz kultralnih razloga. Ali, sigurno ne mislim da se radi o “sve ili ništa” stvari, i dok se te zemlje budu razvijele, razvijati će se i njihovo korištenje kompjutera, tako da ne mislim da će tamo stvari biti radikalno drugačije od ostalih područja.
RM: Da li je proliferacija Linux distribucija dobra ili loša stvar? Zar ne bi radije htjeli da ima više fokusiranih napora na manje distribucija?
LT: Ja osobno vjerujem u izbor. Da, zbunjujuće je, i da, tako tržište izgleda više fragmentirano, ali isto tako to rađa natjecanje. A natjecanje je dobro, čak i unutar jednog projekta. To je ono što tjera ljude da iskušaju različite stvari i i što je na kraju jako motivirajuće.
Ne mislim da smo došli negdje posebno sa onim ludim i otkačenim distribucijama. Ali, više volim imati veliku raspravu ili čak svađu, nego ustajalo tržište sa jednim prodavačem ( ili nekoliko prodavača koji kroje tržište) .
RM: Čini se da je Distro-ekonomija Linuxa slična Tajvanskom modelu. Tajvanska ekonomija je različita od Japana, Koreje i Kine. Postoji konstantan rast individulanih kompanija i još uvijek jako inovativnih tehnologija. RedHat i SuSE su jednom pokazivali tendenciju da budu Ford ili GM Linuxa, ali gdje su sada? Ubuntu je došao od nikuda i potukao ih je s lakoćom. Da li će se isto dogoditi i Ubuntuu?
LT: Mislim da je to jako zdravo. Znam da taj cijeli model znači da moraš trčati, samo da ne bi zaostajao ( U evoluciji se to zove “Trka crvene kraljice” kada morate trčati, samo da bi ostali na mjestu – iz Alice u zemlji čuda) I to je dobro. To nas čini poštenima. I s pravom kažem “nas”, jer se slične stvari događaju unutar istog projekta. Oni koji su nešto postigli ne mogu odmarati na lovorikama i lagano nastaviti sa svojim projektima, jer ako ne urade dobro svoj posao, netko drugi će ući i to uraditi umjesto vas. To se povremeno događa na open source projektima i ljudi pričaju o račvanjima.
RM: Da li naglo potvrđivanje Linuxa u svijetu donosi povjerenje velikih ulagača? Ili veliki ulagači traže nakon ulaganja još potvrde?
Da li velika ulaganja dovode do toga da se programeri iz mističnih gurua pretvaraju u obične tehničare?
LT: Hmm,meni se ne čini tako, ne mislim da se radi o suprostavljenim gledištima, čak suprotno, radi se o prirodnom napredovanju ulagačke ekonomije.
Da, veliki ulagači pokreću interes u područjima u kojima ulažu, očito tada i traže potvrdu svog ulaganja. Ali, radi se o pozitivnoj sprezi, kada potvrde ulaganja dovode do novih ulaganja.
A što se tiče “smanjenog statusa” programera, posljednja stvar koje tržište treba su mistični gurui. Linux je dovoljno dugo na tržištu da mu tržište vjeruje i čak da im se sviđa divlja i luda hrpa ljudi koje se ne može kontrolirati, a pripadaju open sourceu ( jer svi vole misliti da su cool, čak i oni koji su to najmanje), ali definitivno trebaju i običnog dosadnog inženjera.
Znači, nije da su stvari došle od mističnog gurua da skromnog tehničara, nego se radi o tome da je tržište dodalo skromnog tehničara, jer na kraju dana tržište treba dosadne i ustrajne.
Tržište isto tako hoće imati mistične gurue na svojoj strani ( jer znaju da dugoročno treba imati malo mašte), ali za svakodnevne poslove žele običnog, skromnog tehničara. Zato se ne redi o jednoj strani protiv druge, radi se o ” Ja bi imao obije strane, molim lijepo.”
RM: Ne bih želio završiti bez pitanja o Steve Ballmerovoj izjavi. Znate, one gdje je rekao da je Linux karcinom koji uraste u sve u što dotakne ( u smislu intelektualnog vlasništva).
Što vi mislite da je on time mislio?
LT: Teško mi je vidjeti čime se do vraga Ballmer bavi. Najprije plesom majmuna, nakon toga bacanjem stolca. U jednom trenutku je nazvao Linux Neameričkim, valjda zato što mu se ne sviđa konkurencija. Onda ta priča o karcinomu. I sada ta fiksacija Yahoo-om!
Gdje će to završiti?
Što mogu reći? Mislim da je pokušao reći da open source raste jako agresivno i preuzima stvari ( što je dobro, ako vas zanima proširenje tržišta), ali je to htio predstaviti kao nešto što raste izvan kontrole i kao nešto što urasta u sve i što je jako loše. Zato i cijela ta priča o tumoru.
Svakako vidim logiku u tome što je izabrao tu riječ.
RM: Da li vam to ima smisla?
LT: Da li mislim da to ima smisla? Ne. Naravno da open source raste agresivno, ali zašto to ne bi bilo dobro? Niski troškovi, dobra kvaliteta. I niste vezani okovima za jednu veliku kompaniju od koje ne možete očekivati ništa osim da će vam rado uzeti novac. Naravno da raste!
I da, raste na račin Microsofta, ali to se zove natjecanje. To ga ne čini karcinomom, ništa više nego što ga čini neameričkim.
Intervju je preveden sa stranice simple-talk.com.
Prijevod: Branko S.